Primorski Novi list: Margareta Krstić

Kreirano Subota, 24 Prosinac 2011 22:38

Grobnička keramičarka Margareta Krstić i ove godine, jedina iz Hrvatske već sedmu godinu za redom, izlaže svoje keramičke skulpture na Međunarodnoj izložbi jaslica u Areni u Veroni. Među 400 jaslica iz cijelog svijeta, Krstić je na mjesec i pol dana postavila 50-ak skulptura u crno-smeđoj patini, visine 30 centimetara. Jaslice je nazvala »grobničkim« jer se tema odvija u »kuhinji« – Marija kuha na ognjištu, a Josip donosi drva za ogrjev, jedna žena čisti kuhinjski pod dok Isus spava mirnim snom u starinskoj zipci. Dolaze se pokloniti Grobničani odjeveni u tradicionalnu odjeću, a i hrvatski kraljevi.
   
Sjećanje na djetinjstvo

Riječ je samo o najnovijoj izložbi Margarete Krstić, koja je uoči Božića tradicionalno aktivna s prikazivanjem svojih jedinstvenih radova diljem svijeta. Tako je, također, u Rimu u Bazilici Santa Marija del Popolo izlaže u dosad najvećem i najreprezentativnijem prostoru na međunarodnoj izložbi »100 Presepi«, i to već treću godinu sa svojih novih 55 skulptura u raku tehnici, visine 30 centimetara, nazvanih »Riječke jaslice«. Pored patricijki i patricija, morčića i hrvatskih kraljeva, malom Isusu poklonit će se i Zrinjski i Frankopani, a uz Svetu obitelj bit će i zaštitnik grada Rijeke Sveti Vid.   
 
Treća njezina aktualna izložba je ona u Lukovdolu, gdje su jaslice u tri priče. Može se vidjeti dio riječkih jaslica iz 2008. godine koje su bile na tri svjetske izložbe jaslica, zatim rimske jaslice od lanjske godine i Grobnička priča u galestro glini s pozlatom. Četvrte jaslice otvorene su u Vili Ružić na Pećinama, gdje su postavljene njezine prve jaslice koje je izradila, odnosno samo dio koji nije išao u Betlehem. Tom je dijelu dodana nova Sveta obitelj, pastiri i kraljevi u galestro glini s pozlatom i bakrenim listerom, te druga priča Sv. obitelji u villanoviana tehnici, 60 centimetara visine i treća riječka priča s patricijima i morčićima. Ove godine dodane su i keramičke božićne kuglice.

Stvaralaštvo Margarete Krstić najbolje je za najnoviji katalog njezinih radova, opisao Theodor de Canziani, koji piše:
Stvaralaštvo Margarete Krstić možemo podijeliti na opuse, cikluse, definirane cjeline spram motiva, tehnike i mogućnosti komunikacije s gledateljem. Kako su živjeli i odijevali se naši stari, ciklus je gotovo kao vulkan proizašao iz ruku Margarete Krstić bivši njedren samim njezinim porijeklom. Ta baza razumijevanja i znanja pogodovala je da u izboru vrlo dobro znanih zanimanja seoskog čovjeka na grobinštini ostvari brojne figure iz keramike koje svojom etnografskom deskripcijom ali i gipkošću svojstvenom Margaretinom stvaranju gotovo oživljuju pred nama prošlost daleku ili ne baš tako daleku koju nosimo iz sjećanja našega djetinjstva. Grubost galestro gline ili pak tamnina refleksa glazura i patina samo nam još više uz teksturalne inačice naglašuje životnost ovoga ciklusa.

Zgusnuta energija

Iz ovoga opusa proizašao je drugi ili pak isti pod nazivom Sveta obitelj po grobničkoj tradiciji. Osobitost ovoga segmenta Margaretine kreativne igre masnom zemljom jest ta da motiv možemo poistovjetiti sa Čovjekom – Bogom ili obrnuto ne odjeljujući striktno svakodnevlje grobinštine i prizore druge duhovne razine. Margareta Krstić ne oduzimlje sakralnost vjerskom motivu već mu udahnuvši život naizgled dnevnog i običnog življenja pridaje osobit značaj vinuvši ga u visine sjajne etičke poruke. Tako Sveta obitelj to jest i opet jest sublimiravši moralnu konstantu obitelji kao nukleusa stvaranja budućnosti i stijene na kojoj se gradi vjera i uzajamnost. Ove nam figure nastale iz jednog daha poručuju zagasitom paletom refleksija svoje površine svečanu jednostavnost definiranu odmjerenom gestikulacijom, odabranom kompozicijskom perspektivom i jasnom porukom.

Da je život na Grobništini prisutan od pamtivijeka i prije toga, glasno, tjerajući svo zlo ovoga Svijeta poručuje ciklus Dondolaša i Zvončara. Ova cjelina odiše nemirom pradavna, zgusnutom energijom neolitičkog straha, uzburkanim srcem pobjedonosne kretnje. Crno bijelo u kovitlacu borbe svjetla i tame donosi nošnje, boje, zvukove, kretnje i nakite u ushitu ludičke kulminacije muške snage. Vibrirajuća energičnost mišičja u transu obredne kretnje priča virilno jačajući tradiciju u prepoznavanju genetička poslanja. Kad bi kraj u kome živimo trebali predstaviti životom u kontinuumu istog prežitka radosti i suza onda bi to bio rasplesani ciklus rastjerivača tame što donoseći radost pali buktinju svjetla za budućnost. U Raku tehnici koja porijeklom priziva daljine, Margareta Krstić maestralno čini ciklus Jaslica po tradiciji grada Rijeke. Potaknuta legendom i poviješću imajući urođeni senzibilitet odabira i približavanja prošlosti, vjerovanja, osjećaja i prepoznavanja, stvara riječane sublimirajući ih sa prepoznatljivim simbolima autohtona samoviđenja. Smještajući motivske okvire Jaslica u okrilje grada Rijeke nalazi Riječane kao Morčiće i riječke Patricije potaknuvši traganje za identitetom i prepoznavanje u njemu, istom bivši najbolji promotor grada izvan njegovih granica, onih nacionalnih, internacionalnih, onih na drugim kontinentima na kojima nas predstavlja.

Grubost tekstura

Nastavljajući se na prošlost koja se iz dalekih vremena tek vizualno razlikuje od današnjih uzanci tradicije grobničkog stvaranja, rađanja, života i umiranja, Margareta Krstić ostvaruje Vjenčanje po grobničkoj tradiciji, oživljujući Zrinjske i Frankopane njihovim podanicima, ženama i muškarcima, Grobničanima, u veselju novih saveza, u razgaljenoj svirci tradicionalnih instrumenata, nošnji, vinu i pradavnoj kuhinji, u zbiru naslijeđa što bruji bogatstvom likova i poslanja, a opet zbori skromnom porukom vječne muke preživljavanja bez potisnuta zadovoljstva u radosti života, naznačena slijedom novoga rođenja i budućeg ostvarenja. Grubost tekstura, ispucalost glazura te skromna paleta zapravo najbolje kondenzira pogled u prošlost ispričanu keramikom, skulpturom, figuracijom bez pretenzija no savršeno ostvarenim zadatkom. Imaginacija, naslijeđe i kreacija u spontanoj igri rukama stvaraju konkretne poruke koje ne završavaju točkom no prostorom za daljnja maštanja i dodir s magičnim prostorom Margaretina stvaranja«.

GALESTRO GLINA S POZLATOM

Margareta Krstić rođena je 1957. godine na Sušaku. Keramikom i slikarstvom bavi se od 1999. godine. Do sada je izlagala na više kolektivnih i samostalnih izložbi te na međunarodnim izložbama jaslica. Prvu samostalnu izložbu postavila je u Kapeli župnog stana u Jelenju na temu »Moja Grobnišćina«, gdje je kroz figuru i reljefe prikazala obnovljene običaje vjenčanja u svom kraju. Sljedećih desetak izložbi posvetila je temi »Kako su živjeli i oblačili se naši stari početkom 20. stoljeća«. Na tu temu 2004. godine u svojoj župnoj crkvi sv. Mihovila u Jelenju postavila je jaslice koje je nazvala »Božić va Jelenju početkon dvajsetoga vika«, u sklopu kojih je pokazala ljude grobničkog kraja u već davno zaboravljenim tradicionalnim poslovima, odjevene u robu za svaki dan ili zaboravljenu grobničku nošnju, u blagdanjim haljinama po uzoru na europsku modu, viktorijanski stil, odnosno onako kako su se ljudi odijevali krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Napravila je šezdesetak ljudskih i četrdesetak životinjskih figura u galestro glini s pozlatom (središnji likovi), veličine oko 40 centimetara, svi u poslovima u kojima su se zatekli kada su čuli »radosnu vijest«. Figure Margarete Krstić prikazuju muškarce koji bruse kosu, kjepaju kosu, kose, muškarca koji nosi drva na ramenu, siječe i cijepa drva, konja i kola s drvima, na ognjištu, mužu ovaca, žene koje kopaju, sade i siju, žene koje nose drva u košu, na plašćenici, žene koje nose vodu u brenti, lenti, barilici i ćupu, žene s djecom kao čuvarice ognjišta, tkalje, žene koje peru robu tradicionalno u kablu na dasci, na potoku, koje peru suđe u velikim zdjelama na primorskim parapetima, ženu na šterni, mlikarice u raznim verzijama s kofama ili ruksacima, pastire odjevene u odjeću od prije tisuću godina, kožufe, kažarete, tabare